Pisma čitatelja: Zašto jedva čekam da u nedjelju…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Mi na Facebooku

Odavno ni u jednoj raspravi nisam čuo blesavije argumente od ovih koje posljednjih dana većina protivnika našeg ulaska u EU ističe kao obrazloženje svojeg stava o tom vrlo važnom pitanju. Kažem većina, jer, ruku na srce, čuje se i pokoja pametna. Ipak, logičniji i razumniji čine se argumenti njihovih oponenta, ali s oprezom priznajem da se bojim kako tu najčešće nije riječ o konkluzijama donesenim u glavama razumnih hrvatskih ljudi. Njihovo isticanje prednosti ulaska u Europsku uniju zapravo mi više liči na bezbrižno pjevušenje  „Desertnaaaa kreeeemaaaaa kakveeeee neeemaaaaa“ ili kojeg drugog vješto plasiranog reklamnog stiha. Međutim, i tu se čuje podosta demagogija i besmislica. Osobno me najviše smetaju one o gospodarskom prosperitetu koji jamči EU.

Najžalosnija je činjenica da, osim EU, u ovom trenutku za Hrvatsku zapravo nema alternative. No, potpuna istina bila bi zapravo da postoje alternative, više njih, koje bi, vjerujem, bile čak i kvalitetnije rješenje za Hrvatsku. Ni za jednu od tih alternativa mi u ovom trenutku nismo spremni, a za to smo si samo djelomično sami krivi. Za EU, unatoč tome što smo već poslovično skloni pljuvati sami po sebi, poprilično smo se dobro pripremili, zasigurno daleko bolje od Bugara i Rumunja pa je mnogima sad teško dići ruke od svega.

Kad smo već kod Rumunja, oni su nedavno, kao i prošle godine Englezi, nasilnim prosvjedima počeli izražavati svoje nezadovoljstvo prosperitetom i blagodatima EU-a. Grčku, Mađarsku, Portugal i Italiju neću ni spominjati, ali Španjolska i Irska su na klimavim nogama, a ni pad francuskog i drugih kreditnih rejtinga u Euro zoni ne ulijeva baš previše optimizma. Zbog toga je u najmanju ruku smiješan argument kako će, kad uđemo u EU, strani investitori masovno navaliti investirati u Hrvatsku i donijet nam milijarde eura. Ma dajte molim vas. Isti argument su koristili kad su nas uvjeravali kako je korisno da uđemo u NATO. Ušli smo. Od tada su strane investicije gotovo prepolovljene.

Kako je objavio Southeast European Times, prema revizorskoj tvrtki KPMG, Srbija premašuje sve zemlje u našoj regiji po izravnim inozemnim ulaganjima, uključujući zemlje članice EU Rumunjsku i Bugarsku. U prvih osam mjeseci prošle godine inozemna ulaganja u srpsko gospodarstvo popela su se na 1,2 milijardi eura. Stranim investitorima, očito, ne smeta ni korupcija, ni stalno zveckanje oružjem na Kosovu, ni stalni diplomatski sukobi s EU…, kao što im ni ne koristi činjenica da je Rumunjska ili Slovenija članica EU. Osobno mislim da ih, zapravo, najviše privlače zemlje u kojima još uvijek nisu na snazi europski propisi koji su u službi zaštite interesa i kapitala tek nekolicine velikih europskih moćnih kompanija.

Dakle, argument o zavisnosti hrvatskog gospodarskog razvoja s ulaskom u EU zaista je čista demagogija. Kao i to da će nam se otvoriti ogromno novo tržište. Pa zar nam je sad zatvoreno? Pa odavno smo potpisali ugovor o povlaštenom trgovinskom režimu sa EU, EFTA (IS, N, CH, FL), CEFTA (BG, R, ), BIH, MK, TR…..  Mnoge naše tvrtke uspješno posluju u Europi i izvan nje, a imamo i nekoliko proizvoda koji su prepoznatljivi, cijenjeni i traženi u mnogim zemljama. Nama treba samo puno više takvih proizvoda i bit će nam svejedno hoćemo li ili nećemo biti članica EU. Kao npr. Turska, koja je samo prošle godine zabilježila pet puta veći gospodarski rast od euro zone, unatoč tome što je s EU-om, uzgred rečeno, u napetim odnosima.

Predsjednik Ivo Josipović, najavljeno je, putuje uskoro u Izrael, Katar, Armeniju, Azerbejdžan. Pohvalno. Naši građevinari, čitamo, ponovo se vraćaju u Irak. Kinezi žele graditi pruge po Hrvatskoj….Istina, kad je Tito odbio i Varšavski i NATO pakt, nije bilo lako, ali s vremenom smo upravo zbog toga, preko Nesvrstanih, uspjeli osnažiti gospodarstvo i poslovnu suradnju s mnogim zemljama. Dakle, plašenje ljudi da ne ulazak u EU znači naš totalni gospodarski krah čisti je sofizam. Treba nam samo ponešto značajnijih poreznih olakšica za investitore, zdrava politička klima i već za pet godina samostalna, suverena Republika Hrvatska može početi primati nezaposlene Španjolce, Portugalce, Talijane…. No da…, prije toga naši političari bi trebali prestati drhtati pred svakom šušom iz Bruxellesa i početi samostalno donositi teške odluke te donositi hrvatske zakone i propise, a ne europske, koji su nas i doveli u ovakvu krizu.

Nadalje, to da ćemo moći studirati na stranim sveučilištima, putovati bez pokazivanja putovnica, da ćemo kao građani imati kvalitetnije zaštićena prava, da će se stati na kraj nepravdi, nepoštenju i korupciji, a posebno kod davanja/primanja raznih poticaja, koji će se sad dijeliti pravednije i to u rekordnim količinama…. To su zaista podcjenjivački reklamni slogani. Poznajem mnogo ljudi koji su diplomirali, magistrirali ili doktorirali u inozemstvu, možda po nešto većoj cijeni, ali bez problema. Zar mislite da će za nas, ako uđemo u EU, biti jeftinije školovanje u Londonu? Dobro, možda i bude nešto malo jeftinija školarina, pod uvjetom da Velika Britanija ostane u toj uniji u koju mi svim silama hrlimo. Jedino što će jadni Hrvati, ako ne uđemo, i dalje morati na Maclju vaditi putovnicu. Joj zamisli!!! Pa moraju je vadit i Amerikanci, Japanci, Rusi…. A Danci ionako već ozbiljno razmatraju mogućnost da ponovo uvedu nadzor granice. I nisu jedini.

S druge strane, poticaji se uvijek daju u skladu s nekom razvojnom politikom. Zar stvarno mislite da je nekoj velikoj Njemačkoj ili Nizozemskoj kompaniji, koja financira kampanje svojih političara, stalo da razvije Hrvatsku poljoprivredu? Zar im nije unosnije da neki hrvatski trgovački lanac kupi jeftine proizvode od njih i prodaje nama? Zar stvarno vjerujete u altruizam velikih europskih naroda prema malim dobrim Hrvatima? Ma dajte, molim vas. Nema tu teorije zavjere. Ni slučajno. Samo jasna ekonomska matematika.

Opet ponavljam, u ovom trenutku, nažalost, nema alternative. Pripremaju nas na to više od deset godina, sve smo propise i zakone, pod firmom višeg nivoa ljudskih prava i raznih ostalih prosperiteta, donijeli kako im je odgovaralo. Čak smo odustali i od ZERP-a, kojeg su proglasile mnoge zemlje, čak i neke članice EU. I što sad možemo nego zaokružiti DA? Ne znam što možemo, ali ja ću ipak zaokružiti NE. I to samo iz jednog razloga: Prevršili su svaku mjeru. Podnio bih, naime, što su promatrali kako nam ruše Vukovar, pa i sve što su nam nametali ovih godina da bi nas prilagodili svom kapitalu, ali što su nam preko domaćih beskičmenih političara dirnuli u samu bit demokracije, koju smo krvavo platili, to im ne mogu oprostiti. Mi smo, naime, morali promijeniti Ustav na način da je moguće da samo jedna četvrtina građana s pravom glasa bude za ulazak u EU pa da referendum prođe. Prije te promjene, za ulazak u bilo kakvo zajedništvo s drugim državama bilo je potrebno da se na referendumu pozitivno o tome izjasni više od polovice građana s pravom glasa. Sada je potrebno da za to bude samo  pola onih koji izađu na referendum (!). Teoretski, ako na referendum izađe samo nešto više od pola registriranih birača, može se dogoditi da četvrtina odvede tri četvrtine u jednu integraciju, protiv njihove volje. To nije demokracija.

I upravo zbog toga ne vjerujem u takvu Europu. Slika koja se godinama pokušava stvoriti o njoj, slika apsolutne demokracije, pravičnosti i pravde, moralnih vrijednosti u svim segmentima društva, za mene nije stvarna. Pa ljudi dragi zar ne primjećujete da vodeće europske sile, kao i uvijek kroz povijesti, i dan danas svako malo nekog oslobađaju, bombardiraju, bore se za slobodu i demokraciju… Daleko od svojih dvorišta…. Molim vas lijepo? Vjerujete li da su sloboda i demokracija razlozi?

Ponavljam, možda je sad kasno, a alternative su predaleko u ovom trenutku, tako da je ulazak u EU samo logičan nastavak našeg desetogodišnjeg puta. Ali da ćemo se tisuću puta sjetiti Radićevih guski, u to sam uvjeren. Jer guski je bilo i prije i poslije Radića. I bit će ih i dalje. Nadam se samo i molim Boga da europska magla ne završi tako grozno kao što je jugoslavenska. Ne ponovilo se.

Ivan Kovačić
dipl. povjesničar